Tehnički white paper

Tehnički White Paper

Sažetak

Norma ISO 12100:2010 – Safety of machinery – General principles for design – Risk assessment and risk reduction utvrđuje opća načela projektiranja sigurnih strojeva te okvir procesa procjene i smanjenja rizika. Ova norma ne nameće jedan podatkovni model niti jednu relacijsku strukturu, već definira pojmove, opsege identifikacije i faze procesa.

Ovaj dokument opisuje implementaciju procesa u skladu s doslovnim tekstom ISO 12100:2010, bez uvođenja nenormativnih pojmova, bez uspostavljanja odnosa koje norma ne definira, te bez logičkog „zatvaranja” ondje gdje norma namjerno ostavlja fleksibilnost.

1. Opseg i normativni pristup

Dokument se odnosi isključivo na normu ISO 12100:2010.
Ne primjenjuje nacionalne reference niti tumačenja koja proizlaze iz drugih normi, direktiva ili industrijskih praksi.

Usvojeni pristup:

• temelji se isključivo na definicijama i odredbama norme,

• razlikuje normativne zahtjeve od metodoloških rješenja,

• ne pripisuje normi namjere niti strukture koje ona izričito ne sadrži.

2. Normativni pojmovi koji se primjenjuju u procesu

Sustav operira isključivo pojmovima definiranim u Poglavlju 3 norme ISO 12100:2010, posebno:

• hazard (opasnost) – potencijalni izvor štete (3.6),

• hazardous situation (opasna situacija) – situacija u kojoj je osoba izložena najmanje jednoj opasnosti (3.10),

• hazardous event (opasni događaj) – događaj koji može uzrokovati štetu (3.9),

• harm (šteta) (3.5),

• risk (rizik) – kombinacija vjerojatnosti nastanka štete i težine te štete (3.12),

• task (zadatak) – određena radnja na stroju ili u njegovoj blizini, poduzeta tijekom njegova životnog ciklusa (3.25).

Ne uvode se zamjenski pojmovi niti skupni pojmovi koji nisu prisutni u normi.

3. Identifikacija sukladno točki 5.4

Sukladno točki 5.4 Hazard identification, norma zahtijeva identifikaciju:

• hazards,

• hazardous situations,

• and/or hazardous events.

Uporaba veznika and/or znači da su:

• opasnosti,

• opasne situacije,

• opasni događaji

ravnopravni objekti identifikacije.

Norma:

• ne uspostavlja hijerarhiju između tih objekata,

• ne definira odnose nadređenosti niti podređenosti,

• ne zahtijeva istodobnu prisutnost sve tri kategorije.

Identifikacija opasnog događaja nije obvezna i ovisi o naravi analiziranog slučaja.

4. Zadaci i operacije stroja

U točki 5.4 norma navodi potrebu:

• određivanja operations performed by the machine,

• određivanja tasks performed by humans.

To znači da:

• operacije koje izvodi stroj,

• zadaci koje izvodi čovjek

čine ravnopravna područja analize u procesu identifikacije.

Činjenica da pojam task ima formalnu definiciju u Poglavlju 3, a pojam machine operation nema zasebnu terminološku definiciju, ne znači razliku u njihovu normativnom značenju. To je urednička, a ne sadržajna razlika.

Norma ne uspostavlja strukturni odnos između:

• zadatka,

• operacije stroja,

• opasne situacije,

• opasnog događaja.

5. Nepostojanje normativnih hijerarhijskih odnosa

ISO 12100:2010:

• ne definira sekvencu tipa „zadatak → situacija → događaj”,

• ne navodi da opasni događaj proizlazi iz zadatka,

• ne navodi da opasna situacija sadrži opasni događaj.

Sve veze između tih elemenata mogu se primjenjivati isključivo kao metodološka rješenja, koja služe analizi i dokumentiranju procesa, ali nemaju normativni karakter.

6. Opasni događaj i njegovo nastupanje u procjeni rizika

6.1 Status opasnog događaja

Opasni događaj je normativni pojam, definiran u točki 3.9 norme.
Može se identificirati u fazi 5.4 kao jedan od objekata identifikacije.

Opasni događaj:

• nije element definicije rizika,

• nije sastavnica rizika,

• nije zahtijevan u svakoj analizi.

6.2 Definicija rizika

Definicija risk (3.12) određuje rizik kao kombinaciju:

• vjerojatnosti nastanka štete,

• težine te štete.

Ova definicija ne sadrži upućivanje na opasni događaj.

6.3 Nastupanje opasnog događaja u točki 5.5.2

U točki 5.5.2 Elements of risk norma navodi da je vjerojatnost štete funkcija, među ostalim, sljedećeg:

• exposure of persons to the hazard,

• occurrence of a hazardous event,

• possibility of avoiding or limiting the harm.

U tom kontekstu norma:

• odnosi se isključivo na nastupanje opasnog događaja,

• ne odnosi se na opasni događaj kao entitet.

Nastupanje opasnog događaja jedan je od mogućih čimbenika koji se uzimaju u obzir pri procjeni vjerojatnosti štete, sukladno točki 5.5.2.

7. Iterativnost procesa

Sukladno točki 5.6.1, proces procjene i smanjenja rizika je iterativan.
Nakon primjene zaštitnih mjera potrebno je svaki put provjeriti jesu li se:

• pojavile nove opasnosti,

• pojavile nove opasne situacije,

• pojavili novi opasni događaji.

Norma ne ograničava opseg ponovne identifikacije isključivo na jednu vrstu objekata.

8. Dokumentacija procesa

Sukladno Poglavlju 7, dokumentacija procjene rizika trebala bi obuhvaćati:

• identificirane opasnosti, opasne situacije i opasne događaje,

• usvojene pretpostavke,

• rezultati procjene i evaluacije rizika,

• primijenjene zaštitne mjere,

• rezidualni rizik,

• zapisi nastali tijekom procesa.

Norma ne nameće strukturu dokumentacije niti model podataka.

9. Zaključci

Prikazana implementacija:

• usklađena je s doslovnim tekstom ISO 12100:2010,

• ne uvodi nenormativne pojmove,

• ne uspostavlja hijerarhijske odnose koji nisu prisutni u normi,

• razdvaja identifikaciju od procjene rizika,

• tretira opasni događaj kao normativni objekt,

• uzima u obzir isključivo nastanak opasnog događaja u fazi procjene rizika.

Ovo je implementacija usklađena s normom, a ne njezina interpretacija niti pojednostavnjenje.